Poštanski saobraćaj je i danas krvotok poslovne komunikacije u Bosni i Hercegovini, no razvojem broadband interneta, informatičkim opismenjivanjem i kreiranjem internet servisa, elektronski oblik poslovne komunikacije će sigurno postati dominantan u svakom obliku prenosa informacija ili datoteka koje se ne moraju slati na točkovima.

Iako sam posjedovao mogućnost elektronske komunikacije i slanja iste ove pošiljke sa datotekama putem interneta, odlučio sam se da pošaljem poštom iz samo jednog razloga, a koji uveliko sprječava i poslovnost na internetu - nesigurnost u ozbiljnost shvatanja poslane poruke, tj. nesigurnost u istovjetan odnos ozbiljnosti prema sadržaju koji je stigao poštom i sadržaju koji je stigao elektronskim oblikom. Dva puta do sada već sam na sadržaj poslan emailom bivao uskraćen za bilo kakav odgovor ili akciju po zahtjevu naznačenom u emailu. Zaista, koliko povjerenja danas imate u službenike ili sekretarice firmi, javnih ustanova ili državnih službi da će pregledati pristiglu poštu i znati snimiti pridodate datoteke? Koliko povjerenja imate u ekspeditivnost čitanja tih poruka, da li smatrate da ih svi provjeravaju na dnevnoj osnovi?

Stoga savjet svima koji u administraciji vrše komunikaciju putem interneta, na svaku pristiglu poruku uvijek napravite feedback (odgovor) da ste je dobili i pošaljite uvjerenje da će poruka imati isti status kao i pisani materijal, čak i u slučaju kada će rezultat zahtjeva iz poruke biti vidan dan ili dva nakon slanja. I da, ako je upit stigao emailom odgovorite emailom. Nesigurnost u kredibilitet ove poruke sigurno će, barem meni, unijeti i poziv telefonom kojim vi potvrđujete autentičnost ili primanje poruke. Da sam ja htio dobiti informaciju ili uputiti zahtjev putem telefona, ja bih vas nazvao.

No, da se vratim na slučaj. Dakle, pripremio sam materijal za slanje, morao po kiši otići do pošte jer mi se nije dalo tražiti parking, a blizu je. Usput sam svratio do knjižare gdje sam kupio kovertu A4 formata - 0.4KM x2 = 0.8KM. Kada sam ušao u zgradu pošte, na jedini pult za pisanje lijevo od ulaza sam odložio sve potrebne dokumente, kad vidim nema hemijske olovke za pisanje. U pošti. Odem do šaltera za dokumente, vidim posjeduju hemijsku za klijente, htjedoh je odnijeti do pulta za pisanje kad hemijska zabetonirana za pult. Žena koja tu radi gleda me sa čuđenjem.

- Oprostite?
- Treba mi olovka, želim nešto napisati na kovertu.
- Ne možete tu odnijeti, pričvršćena je.
- Pa zašto nema tamo olovke onda?
- Bila je, pogledajte ponovo.

Vratim se do jedinog pulta za pisanje, vidim da zaista nema olovke, u prolazu kraj pulta za dokumente kažem gospođi "Mora da je neko ukrao hemijsku, trebali ste i nju pričvrstiti onda". Ona šuti. Otišao sam onda do slijedećeg pulta gdje je hemijska kanapom zavezana za držač stakla koji razdvaja klijente od službenika. Tu sam dobio informaciju da nemaju hemijsku ali da mogu tu napisati šta želim te da "ne smijem odvezati hemijsku".

U dosta nezavidnom položaju (položaj "Mala kula" u igri "Janjine, kupusa i slanine") napisao sam potrebne informacije na koverte i poslao preporučeno 2 x 2,4KM = 4,8KM + 0,8KM = 5,6KM. Na poleđini potvrde o prijemu pošiljke piše da će mi platiti petorostuki iznos poštarine, u slučaju da se ošteti, umanji ili izgubi pošiljka. Preostalih 0.40KM ubacim za narodnu kuhinju.

Da ubacim malo humora u tekst. Prije mene pismo je poslao čovjek koji je sadržaj pisma stavio u kovertu i kovertu bez ičega na njoj predao službenici, koja ga je morala ispitivati o primaocu i pošiljaocu te sama pisati sve to na kovertu. Nije ni njima lahko.

Emailom slanje bi bilo neuporedivo jeftinije, pogreška dospijeća poruke na postojeću adresu je nemoguća, u slučaju da poruka nije stigla na adresu (nepostojeća adresa) server bi me obavijestio u roku od par sekundi i ništa ne bi izgubio ili uništio. Dakle, samo je još potrebno izgraditi povjerenje da će poruka koja pristigne na adresu biti pročitana i po njoj uslijediti akcija ista kao da je poruka došla poštom.

Da, pokvasio sam nogu zbog guste mokre trave u naselju, 2 puta me automobil isprskao zbog udarnih rupa i udubljenja na asfaltu "od posla čaršije" i blamirao sam se posuđenim kišobranom koji dezenom liči na mušemu za kuhinjski stol.

Svojevrsni centar nevladinog sektora u Gračanici. Bivša zgrada vojnog odsjeka, sadašnje sjedište Udruženja civilnih žrtava rata i Udruženja demobilisanih boraca Gračanica.

Ugodno čitanje.

1. Koji su tvoji motivi za aktivniji angažman u gračaničkoj politici?

Ovaj grad mi je dao sve, zahvaljujući Gračanici, njenim ljudima, stekao sam društvenu afirmaciju, ako 24 sata nisam u Gračanici mislim da je sve tumbe okrenuto. Ovdje su mi djeca, supruga, roditelji, nena, prijatelji. Međutim, shvatio sam da ukoliko nisi tamo gdje se “ruke dižu” sve ideje, znanja, vještine nemaju reproduktivnu snagu kao kada to plasiraš sa vijećničke pozicije. Ljudi koje biramo gube konekciju sa bazom nakon prvih 400 maraka paušala. A i pojava Naše stranke, priznaćete - doima se kao posljednja šansa za skidanje luđačke košulje

2. Kod novih stranaka često jedan dio kadra čine bivši članovi drugih stranaka. Koja je razlika Općinskog odbora Naše stranke Gračanica od odbora drugih stranaka i koje garancije imaju ljudi koji se učlanjuju da će imati mogućnost napretka u stranci?

U Našoj stranci nema ljudi koji su bili na listama političkih partija, nema onih koji su bili u nadzornim i upravnim odborima, nema bivših vijećnika. Statut je onemogućio produžetak mandata, za četiri godine pokažete šta znate, u Našoj stranci ne možete biti na dvije funkcije. Nema lažnog morala da na sijelu dogovarate ko će vas kandidovati a onda glumite nezainteresiranost - mi promovišemo samokandidovanje. Zato ovakva kreativna platforma uznemirava establišment, ova demitologizacija političkih sadržaja privlači sve, doktore, automehaničare, tapetare, studente, domaćice, ovo je kao pojava “novog vala” u rock and rollu. Konspiracija šutnje, nezamjeranja i kukavičkih politika mora jednom erodirati!

3. Dugogodišnji si voditelj zabavnih emisija Radio Gračanice. Kako će se tvoj dosadašnji rad odraziti na tvoju novu funkciju i kakva je trenutna reakcija naših ljudi povodom tvog političkog angažmana?

Reakcijama sam zadovoljan. Uvijek je bilo oponiranja, kada sam na radiju kandidovao nove sadržaje, bilo je čuđenja. Znate li da se rasprava o programskoj šemi RG jednom pretvorila u temu: Da li nam je potreban Ljubavni vrtuljak? Ljudi su oprezni prema novim stvarima, navikne se svaka rana na svog gospodara, mislimo da je nešto zadato, da drugačije i bolje ne može. Političari izbjegavaju stavljanje pred ubojite blogerske i forumaške strojeve, ne komuniciraju jer se plaše kritike. Trenutno sam na odmoru i ne znam kako će slušaoci reagovati, ali ako je suditi po dosadašnjim komentarima, imamo simpatije. 

4. Kako teče razvoj infrastrukture stranke, da li se povećava broj novih članova?

Još nemamo kancelariju, komuniciramo porukama, mailovima, ali javljaju se zainteresovani sa terena. Najiskrenije - teško je sve ovo kontrolisati, interes ne jenjava. Jako je bitan izlazak u mjesne zajednice, poziv svima je otvoren, ne trebaju nam samo simpatizeri i glasači već ljudi koji hoće da mijenjaju stanje u državi. Odbor u Gračanici je odlično ocijenjen u Sarajevu, i već imamo zavidan kredibilitet.

5. Kako osigurati konstantnu aktivnost i interes građana u aktivnom odnosu prema odlukama Općinskog vijeća i načelnika?

Da li ste u lokalnoj parlamentarnoj praksi imali priliku čuti da je neki vijećnik zakupio salu, jednom mjesečno i tako komunicirao sa biračima. Znate li e-mail, broj telefona nekog zastupnika? Ali, zato ste sigurno čuli kako za četiri godina budžetske sinekure možete dobiti kredit i kupiti novu Škodu. A glasanje je iracionalno, ovdje se još uvijek glasa protiv, a ne za. Samo je bitno zajebati “njih”. Takva , atavistički ukorijenjena podjela održava ovo nekreativno stanje, vidiš da su predizborne kampanje bez okusa i mirisa.  

6. Nabroj 5 glavnih prioriteta za razvoj općine Gračanica?

Nedavno sam učestvovao na sastanku GO NS u Sarajevu i uskoro će biti promovisani lokalni izborni programi. Nažalost, ne treba puno “zavirivati pod kamen”. Ovih dana izlazimo na ulicu, među ljude, da ih pitamo baš o tome. Evo samo nekih očiglednih primjera: 

Parking u gradu - zašto da vozači u svom gradu plaćaju ovoliko kazni za nepropisno parkiranje, obilaznica - šleperi i autobusi prolaze jedinom prometnom ulicom pored dječijih kolica, borićemo se da na lokaciji bivše robne kuće izgradimo trg a zaustavimo nastajenje novog stakleno-betonskog čudovišta gdje će se prodavati kineske papuče, turske gaće i kopirani cd-ovi, pijaca - kajmak i mlijeko prodaju se sa poda, pogledajte druge pijace, naša je najprimitivnija, sve se ovo stvari o kojima se i građani moraju očitovati. 

Da ne govorim o mentalnom hororu, nepostojanju javnog wc-a, česmama kojih nema, smeću, prljavštini, smogu, želim da ljudi mogu obući bijelu majicu u gradu, da automobil bude čist 24 sata nakon pranja, da ne otpada fasada u centru grada, da gosti u evropskoj čaršiji imaju gdje pišati i oprati ruke, da ih pas ne povlači za nogavicu, da se mogu konektovati na internet besplatno i pregledati elektronsku poštu, da djeca kupuju lopte i knjige umjesto da zajedno sa našim vođama prate češki hokej i finsku drugu nogometnu ligu trošeći onu roditeljsku marku u kladionicama. Ko je kriv ili zaslužan za sve ovo? Kako nas sve zajedno nije stid. 

Znam da ovo ne donosi izborne poene. Zašto se nikada neće temeljito uraditi Kej, ili Fatihova ulica (od “Ade” do Potok mahale)? Zato što svaki asfaltirani sokak donosi stotine glasova a ovakvi projekti se smatraju previše opštim, ne daju glasove. Ko će dati glasove ako se renovira Kej, napravi javni wc, obilaznica? Ljudi vole neposrednu korist - dva kvadrata asfalta i česmu u vlastitoj avliji više nego javni prostor, trg, prostran put. Tako se krpimo od izbora do izbora, radimo Potemkinova sela, bez generalke i pravog koncepta.

7. Koje su po tebi najveće greške sadašnje vlasti?

Prvo, trebamo postići konsenzus: Ko je vlast u Gračanici. Načelnik, Vijeće, Stranka… Trinaest godina je prošlo kako je rat minuo, šta se u Gračanici kapitalno uradilo, šta je riješeno osim kozmetičkih zahvata iz predizbornih sfera. Birači - čime se Gračanica može pohvaliti?

8. Na skupštini inicijativnog odbora političku situaciju u Gračanici si okarakterizirao kao "ustajalu žabokrečinu". S kojim strankama iz te "žabokrečine" ne vidiš mogućnost suradnje na projektima u Općinskom vijeću Gračanica i na koje kompromise u radu nećeš pristajati?

Birači koji malo više prate politiku mogu to potvrditi. Kada ste sa govornice općinskog vijeća čuli raskošne replike, pažnje vrijedne diskusije, ukrštanje ideja, borbu koncepata. Kada slušaš izvještaj misliš da se nekakav ekscentričan novinar zafrkava a nikako da se radi  o zakonodavnom vrhu jedne čuvene Općine. Rekao sam, kako god izbori završe biće dobro za desetak ljudi. Gledajte liste, isti ljudi PONOVO.

9. Centrala stranke je najavila da će podržati one načelnike za koje smatra da su dobro radili i da u tim općinama neće imati kandidate za tu poziciju. S obzirom da je sadašnji načelnik dovoljno na vlasti da se njegov rad već sada može ocijeniti, da li će ga Naša stranka podržati ili izlazite sa kandidatom na ovu poziciju?

Treba totalno promijeniti koncept, inače Gračanica se gasi. Ljudi ne putuju, narodu je dovoljno da blinka semafor, da kada otvori česmu poteče voda, da im jednom godišnje Halid zapjeva “I zanesen tom ljepotom…”,  vrijednosni kriteriji su devastirani, kruha i igara. Nije problem u Načelniku. Daso radi za pet, u redu je, ako je to građanima dovoljno.  A - možete li mi reći ime drugog čovjeka u Općini, na Općini, oko Općine - radi li još neko ili je Daso grad pretvorio u “one man show”?

10. Činjenica je da se na našoj općini većim intenzitetom razvijaju one mjesne zajednice koje imaju političke predstavnike u Vijeću, pa neki grade sportske terene dok drugi nemaju pitku vodu. Da li se zalažete za ravnomjeran razvoj mjesnih zajednica i koji model je najbolji za to?

Formulisanje ovog pitanja je odlično. Dakle uočavate i vi da se mjesne zajednice neravnomjerno razvijaju. I onda Sokoljani ili Pribavljani dobivaju packe tipa: "Što niste glasali za svoje”. To nema smisla. Tragao sam za idejom promjene načina glasanja. Zamislite ovo: Dobijete glasački listić i imate pravo birati od jednog do 30 vjećnika. Onda vi odaberete, npr: 4 iz Naše stranke, 3 liberala, 5 SDP-ovaca 5 SDA-ovaca, 2 iz BPS-a, BOSS…tako do 30… I onda se formira lista svih kandidata. Prvo, stranke ne bi mogle pod svojim šinjelima njegovati nekreativce, morali bi strogo voditi računa koga postavljaju jer bi mnogi bili odbačeni, građani bi imali priliku bukvalno birati, poboljšao bi se protok ljudi, ideja, stranaka u vijećima. Ali, onaj ko bi donio ove izmjene bio bi njima pogođen. Jeste da bi društvo profitiralo, ali kome je društvo bitno!  

11. Jedna od odluka po kojoj će ovaj saziv vijeća ostati u pamćenju je odluka o dvorani "Bazen". Kako komentarišeš nekonzistentnost mišljenja vijeća o ovako važnom pitanju, te šta uopšteno misliš o gradnji dvorane Bazen, njenom značaju i kako misliš da će se to pitanje riješiti i do kada?

Dvorana “Bazen” izgleda tužno kao silovana starica, i ona je metafora nesposobnosti, nikoga nije stid, niko se nije izvinuo, svi su u pravu, a još dugo ćemo čekati rješenje. Biti za ili protiv u jednom ovakvom odgovoru prosto je nemoguće. Problem je što naša javna politika nema  okretnog, obrazovanog čovjeka koji ide u Tuzlu, Sarajevo, u ministarstva, ambasade, razgovara, promoviše i TRAŽI pristup fondovima.

U Našoj stranci imamo mlade ljude sa stranim diplomama koji govore nekoliko jezika i koji bi u ime Opštine u Sarajevu bili mladi lavovi, kandidovaćemo ih već na ovim izborima!

12. Priznanja općine Gračanica (značke i plakete) su također pitanje oko kojeg je vijeće pokazalo političku nezrelost, pa prošle godine čak nismo imali ni dodijeljena priznanja, dok je ove godine došlo do povećanja broja priznanja ali do smanjena nominovanih. Kakvo je tvoje mišljenje o ovim priznanjima, da li ona realno ocjenjuju doprinos i zasluge naših sugrađana, te koji je najbolji način da se zahvalimo građanima koji su doprinijeli da se poboljša kvalitet života naše općine?

“I radi za svijet al’ ne slušaj pljeska
I ljubi svijet al’ ne nadaj se plaći
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska”

                                        A.Šenoa, Budi svoj

A priča oko priznanja govori o nezrelosti našeg zakonodavca. Kako očekivati krucijalne odluke, kako vjerovati ljudima koji ne mogu čestito izbrojati en-ten-ti-nu-sava-raka-tika-taka… I sada treba riješiti zagrijavanje grada, obilaznicu, dvoranu, parkinge pod zemljom, a konklava vijećnika ne može riješiti kome značku, kome pohvalu, zar nije smiješno kada se sjetimo prošle godine, nigdje bijelog dima :).

13. Gotovo plebiscitaran je načelan stav da je dijaspora važan segment razvoja naše općine i da su nam ti ljudi bitni. S druge strane do danas ne postoji niti jedan sistem koji će te ljude konkretnije povezati sa našom općinom, nema niti jednog projekta ili akcije vlasti koji je usmjeren na dijasporu. Kako komentarišeš ovu činjenicu?

Uspješni ljudi u inostranstvu, studenti, vlasnici firmi, dugogodišnji radnici u zemljama Zapadne Evrope - sve je to naša mobilna diplomatija, ljudi koji Gračanicu vole na poseban način. Oni nisu uvaženi, radio sam jedan dokumentarni serijal “Gosti na domačem terenu”, baš tako se osjećaju. Volio bih da me iz Općine demantuju, da pokažu spisak ljudi iz dijaspore  koje će ove godine pozvati na neko druženje, ali…dabogda ’ćeri.

14. Veliki broj radijskih stanica mjesta koja se ne mogu po razvoju i veličini porediti sa Gračanicom prenose online svoj program. Da li ćete se zalagati za modernizaciju i uvođenje online prenosa programa Radio Gračanice?

Ukoliko želite objaviti “Gračaničku Plavu kravu”, ustupit ću Vam. Radi s o mojim razmišljanjima, nekim akcentima o novom kursu kulturne i informativne politike na općini Gračanica. Ti si se uhvatio online prijenosa radio programa i od drveta ne vidiš šumu. To ćemo riješiti dok se popije espresso.

15. Biće mi zadovoljstvo da to objavim. No, kako u sadašnjoj situaciji zadržati mlade školovane ljude? Primjetno je da veliki broj studenata po završetku studija ostaju u Tuzli i Sarajevu, i mjestima gdje studiraju ili odlaze da žive u veće centre.

Veliki su centri uvijek privlačni mladim ljudima, tamo se prave karijere, tamo su snovi veći, život brži I to treba respektirati.

Ali, zašto ne pravimo stanove koje će mladi moći kupiti! Evo prvog poteza: 100 mladih porodica, do 30 godina, utvrdimo jasne kriterije, odaberemo partnersku banku koja će ih kreditirati, a kako bi cijena bila najpovoljnija u BiH dodjeljujemo besplatno opštinsko zemljište i iz budžeta finansiramo dio. Tako se grad razvija, tako se dobiva kvalitet, svježa krv, kome ako ne svojoj djeci ova opština treba dati sve.  

Dalje, top stipendije. Općina mora njegovati izvrsnost kod studenata, oformiti omladinski biro sa profesionalcem koji će uspostaviti tijesnu saradnju sa privrednicima - studenti koji studiraju u BiH i imaju odličan uspjeh, moraju imati i odličnu stipendiju. I javnost da se zasipa tim pričama, radio, tv, novine da grme od toga! Da se takmiče naši privrednici u stipendiranjima. Nisu ovo letovi na mjesec, moramo otvarati radikalno ove teme, pričamo o tako normalnim stvarima. 

To moraju raditi odgovorni u šarenoj kući".

16. Mnogo hvala na izdvojenom vremenu. Možeš li mi još navesti kontakt podatke za sve zainteresovane za pristup i podršku Našoj stranci. Da li ste pronašli prostor za sjedište?

Hvala i tebi, pozdrav čitaocima. Budite i dalje kritičari, vidio sam da me ne štedite i nije mi krivo.  I samo sumnjajte, preispitujte, mislite svojom glavom i onda - glasajte. Mijenjajte ako Vam nije dobro, ako jeste, onda furajte isto . Ko će ako ne Vi, kada ćete ako ne SADA! 

A, još nas "ne drži mjesto". Tragamo za prostorom, zainteresovani se mogu javiti bilo kome od članova Opštinskog odbora Naše stranke ili neka me nazovu na 061 168 218, dajte budite se, pogledajte Irsku, Slovačku… nikada nije kasno doći pameti, nikada!

Da/Ne pitanja 

17. Da li je za razvoj općine bolje da većina u Vijeću i općinski načelnik budu iz iste stranke?

NE

18. Privatizacija Radio Gračanice?

NE

19. Treba li ukinuti puštanje turbo folk pjesama na Radio Gračanici?

DA

Tvoje mišljenje o:

20. Nusret Helić

21. Muhamed Ibrahimović

22. Sead Čaušević

23. Nijaz Omerović

24. Fadil Mešić

25. Damir Mašić

Iz našeg razgovora čitaoci će najbolje zaključiti. Ako je ovo optimalno, ako su zadovoljni, ako im je dobro, onda će im reprizirati  povjerenje.  Svi će ponovo biti na lokalnim izborima - pa izvolite. Ukoliko neko ime izostane, ne sekirajte se, eto ga za dvije godine na opštim.

26. Omer Delić

Uređivačkom politikom dao novinarima više slobode nego što su kadri konzumirati

27. Hasan Čalić

Najvredniji novinar u BiH, ima refleks.  Mana - prebrz je.

28. Ibrahim Jukan

Šteta što “očijuka” sa folkom, za sevdah ima žice u kilometarskoj dužini! I ne mogu odoljeti, moram reći: Pobijedio sam ga u našem posljednjem susretu na tenisu.

29. Amel Ćurić

Eto, on je trebao dobiti općinsko priznanje, promovisao je ime Gračanice bolje od svih političara

Čaršija je puna djece i roditelja, dosta napeta atmosfera za šetnju.

Napokon su dohakali i maloljetni delikventi.

Na inicijativu Udruženja mladih „Civitas“ i „IT Computersa“, u  Gračanici će se održati prvi sajam „Gračanički dan karijera“.

Sudionici sajma će imati priliku da upoznaju i komuniciraju sa najuspješnijim poslodavcima u svojoj Općini. Ako imate  volju, entuzijazam, znanje i želju da postanete dio jednog od najboljih timova, čekamo Vas 09.04.2008 godine u sali BKC-a sa početkom u 13h.

Ovaj događaj će Vam pomoći da pronađete svoje mjesto u poslovnom svijetu

Upoznajte se sa preduzećima, njihovim kulturama, ljudima, procesima te edukacijskim programima, koji uz razvoj komunikacijskih kompetencija razvijaju i kulturu obrazovanja već na samom početku karijere.

Ako pravilno iskoristite događaj, uspostavit ćete kontakt sa nekoliko preduzeća koja zapošljavaju ljude sa vašim vještinama i interesima i mogu da Vam pomognu u razvoju izvrsne karijere . Nakon sajma ćete i dalje razmišljati o njihovim potrebama, o vašoj produktivnosti i dobit ćete realniju sliku o svojoj vrijednosti na tržištu rada.

 

- Evo pokazali smo ovom manifestacijom da smo i mi dio Evrope i da Evropa već odavno 'stanuje' u Gračanici.

Načelnik Nusret Helić

Dakle, svi sve znaju, u Gračanici će ova sedmica ostati upamćena po udomaćivanju Šveđana, Italijana i Francuza na manifestaciji "Gračanica u susret Evropi 2008.". Organizatori su ovo što se odigralo nazvali "Događajem". Moćno.

Neke lekcije i pouke koje možemo izdvojiti iz ove manifestacije:

Da bi Gračanica izgledala kao dio Evrope, potrebno je:

a) Da budžet za uređivanje grada bude veći barem 10 puta
b) Da radnici Komusa rade 48 sati dnevno
c) Da se ulice peru svaki drugi dan
d) Da se parkovi čiste svaki dan
e) Da neki heroj siđe u korito Sokoluše barem sedmično i počisti ga
f) Da se barem jednom sedmično Gračanica-Jugend iz škola pošalje na dobrovoljni rad na čišćenju grada
g) Da na svakoj raskrsnici bude policija
h) Da patrola policije bude kod svake škole 24/7
i) Da se asfaltira cijeli grad
j) Da se Velika sala BKC-a uredi kao za romsko vjenčanje

… OK, zanemarite j)

Ako bi Gračanica bila dio Evrope, onda bi:

a) Učenici znali gdje su spomenici žrtvama iz rata
b) Učenici znali šta je logorska vatra
c) Bilo ćevapa na budžetski račun
d) Profesori fizičkog odgoja bili zaprave uključeni u sport
e) Grad bio čist
f) Parkovi bili uredni
g) Bilo sigurnije hodati
h) Bilo manje nepravilnog parkiranja
i) Državne zastave na javnim ustanovama bile oprane i u jednom komadu

Zapažanje

Na "Pitanju dana" Radio Gračanice slušaoci su govorili hvalospjeve na druženje djece i činjenicu da djeca bolje komuniciraju od odraslih u smislu upoznavanja, prevladavanju granica međ nama, povezivanju kao takvom. Čovjek se zapita zašto nam specijalni gosti uz ove onda nisu bili i učenici iz Doboja i Žepča. Da malo pređemo i granice u nama.

Korist sedmice

Ako sve oduzmemo i saberemo, uspjeh na upoznavanu djece i ostale korisnosti, dvije stvari su plus: Čist grad na 7 dana i džep jedne romkinje pardon ciganke. Naime, žensko biće je prišlo jednoj maloj Šveđanki i tražilo sadake (prave evropske) na šta joj je ova mala valjda kontajuć' da je i ovo Evropa (a jeste da naravno) toplog srca izvadila 50 eura i dala. Na otvoreno čuđenje i zaprepaštenje prisutnih domaćina. LM, kod njih je i novac za sadaku veći od džeparca naše djece.

Promjena

Pošto nam je Evropa bila sugrađanin i pošto smo i mi Evropa kao takva, onda me to podsjeti na vrijeme kad to nije bilo tako. Naime, kada smo išli prvi put da gostujemo u Fleuryju, onda je tu bilo par scena iz Nadrealista. Jedna od njih je ona kada posljednji Jugosloven dolazi na večeru kod Međunarodne zajednice, pa se Francuz, Italijan, Njemac i Englez posvađaju a Zenit tj. Jugosloven pomara jelo i piće. E tako smo mi došli u Fleury i oni su nas na objede smjestili u sali vile/hotela gdje smo odsjeli. LM, sve je bilo džaba (čuo sam da su ova djeca plaćala sokove kod nas u smještaju, što je bezveze). Sad, na večeru su nam ljudi donosili i vino na svaki stol (na negdje 4-5 ljudi jedna vlaša), a naši ovi stariji ko pravi Evropljani se dosjete da pomaraju vino na slijedeći način. Francuzi gospoda kakva jesu za svaku flašu koja se isprazni donesu još jednu punu. Eh, onda su ovi naši par praznih flaša "okrenuli" na kraju večere i onda slijedeći put kad je večera dignu u zrak onu praznu flašu prema konobarima, brže bolje prebace praznu flašu na drugi stol pa tamo isto tako zovu flašu vina, i Francuzi donesu 2 flaše vina za 1 praznu. Tako su im uzimali više nego što je trebalo za večere i nosili u sobe pa pili/šnjirali. Naravno, ljudi nisu bili glupi pa su nakon par dana saopštili da ako nam treba vina za sobe, da slobodno pitamo i oni će nam dati.

Drugi kazatelj nas kao Evropljana bio je sir. Pošto mi nismo vidjeli sira osim ovog našeg bijelog, onda je bilo smiješnih situacija. Naime, oni imaju i sireve koji na površini imaju buđ, koja se skine i sir se pojede. Delikates. Naši Evropljani su prvu noć svi to preskočili i kasnije "mahalali" kako su nam Francuzi dali pokvaren sir, da bi nam ljudi morali objašnjavat' kako se to tako servira. Druga anegdota sa sirom je da Francuzi imaju neki mali sir veličine recimo gvozdenke od 5KM. Eh taj sir je umotan u sloj od voska radi zaštite, vosak se skine i sir pojede. Naši su onda te sireve tako grizli i jeli sa voskom i kasnije opet mahalali "Ja lošeg sira, opet nam dali pokvaren".

Firme koje su do sada podržale manifestaciju su IT Computers, Kompanija Širbegović, Mirna, Variplast, Eurogalant, Suman, Radius, Kanetex, Elax i Iplas. Pokrovitelj je općinski načelnik Nusret Helić.

Plan je da sajam organizovan po evropskim standardima posjete maturanti srednjih škola i nezaposleni. Firme će se na posebnim punktovima predstaviti i upoznati posjetioce o mogućnostima zapošljavanja, te predstaviti zahtjeve koje posloprimci trebaju ispuniti.

Super potez i čestitke IT Computersu na ovom angažovanju na promjenama u modelima kontakata poslodavaca i posloprimaca. Pokazalo se ipak da su kod nas jedino firme u mogućnosti da rade pomake na ovom planu, gledajući unazad od konferencije poslodavaca u Hotelu "Tilia" pa do ove najave. Nadam se da je ovo samo prvi korak u borbi protiv tromosti administracije u iznalaženju rješenja za povećanje broja zaposlenih.

U paralelnim vijestima Besim Duraković iz kantonalne Uprave za inspekcijske poslove je danas objavio podatak da je sa biroa u Gračanici u prva 4 mjeseca ove godine "skinuto" 980 lica (koja u biti i nisu nezaposlena). Među njima su redovni studenti, zakupci tezgi na pijacama, osobe koje su dobile bespovratni borački kredit ili sredstva za poticaj i svi koji ostvaruju prihod od preko 20% od prosječne plate u Federaciji BiH. Tako je u januaru izbrisano 259 lica, februaru 209, martu 292 a u pojačanoj inspekciji u samo prvoj polovini aprila čak 220 lica. U narednim danima biro će objaviti informacije o novom stanju nezaposlenih na našoj općini.

Od mnogih razlika između ova dva događaja najbitnija je ona da su Gračanlije u prvom slučaju znali na kakav događaj odlaze dok tog elementa sinoć nije bilo.

Zbog toga ne mogu sa tačnošću napisati da su sinoćnjih oko 150 posjetilaca istinski ljubitelji muzike koju smo slušali, to moram priznati ne mogu napisati ni za sebe, ali raduje istina da je 150 ljudi spremno podržati promjenu.

Taj broj raduje i zbog toga što se može napisati da postoji dovoljan broj ljudi koji su smatrali da u ovom gradu sinoć ništa drugo nije više zavrijedilo njihovu pažnju, ali malo i žalosti jer to dovoljno govori o našoj svakodnevnici i sadržajima u ovom gradu. Smatram da slični sadržaji uz malo jači pristup oglašavanja, drugačiju organizaciju prostora i ljetni termin održavanja, mogu napuniti i Veliku salu Bosanskog centra Gračanica. I ta činjenica je još uvijek dobra odbrana od totalnog potopa Gračanice u primitivne i šund vode.

Monsieur Jacquet

Sa jazzom sam se do sinoć susretao kroz primjese ove vrste muzike u djelima trip-hop i drugih alternativnih pravaca, kao i jedino čisto kroz britanski sastav "Incognito". "Monsieur Jacquet" imaju manje lutanja u jazz forme koje ja slušam i sinoćnji koncert mi je bio zanimljiv isključivo kroz virtuoznost u sviranju, neke brže i veselije ritam dionice i zaista prirodno pjevanje njihove Charlotte.

Pjesma koja je meni sjela je "Gloomy Sunday", koja je sinoć jedini jasan prelaz, opet na trip-hop, i neodoljivo podsjeća na ikone "Portishead". U tom trenutku se za mene sala Muzičke škole pretvorila u Roseland Ballrom, naša mala Gračanica u New York i glas koji podsjeća na neprikosnovenu Beth Gibbons je plemenito odzvanjao u prostoru. Jedno od rijetkih pozitivnih muzičkih iskustava koje mogu doživjeti u Gračanici.

Što se tiče njihovog sviranja, tu ne smijemo imati zamjerki jer ovo je najveći standard živih svirki koji možemo imati u našem gradu i ja sam više nego zadovoljan muzikom kojom nas je "Monsieur Jacquet" počastio.

Ambijent

Puna sala je sigurno dala pozitivan šmek cijelom događaju. Spoj pozitivnog sa korisnim je što sam prije početka koncerta svoje mjesto prepustio nekoj starijoj gospođi, i pozicionirao se u stav mirno nešto blizu kraja sale. Tako je preglednost sa mog mjesta bila perfektna. Za razliku od nas koji smo stajali ljudi koji su sjedili u drugoj polovini sale (po dužini) su imali velikih muka da vide muzičare. Opet, da su sklonili stolice i da su svi stajali teško da bi neko osim oni iz prvih redova bilo šta vidio. Tako da taj problem ove sale ostaje (u Velikoj sali BKC-a tog problema nema).

Drugi problem je taj da kada se sala napuni i zatvore vrata nema kvalitetne ventilacije prostora i zrak postaje sparan. Ukoliko to pomiješamo sa jazz koncertom onda sigurno u ovoj sali nema prostora za dim cigarete, a iako sam nepušač, ova laganija svirka bez dima cigareta, kvalitetnije usmjerene svjetlosti i pića u ruci nije pravi ambijent.

Publici se isto tako može prigovoriti i da je bila iznenađena novom formom u Gračanici. Naravno da je prvi koncert ovog oblika edukacija i da se prava reakcija publike može očekivati tek nakon nekoliko svirki, a mene je zadovoljilo i to što je zadnji kraj sale sa dosta mlađom strukturom posjetilaca ipak osjetio vibracije. Ruku na srce bilo je nekoliko i starijih ljudi koji su uživali u svirci, i šteta što se koncert završio baš kada se raja počela opuštati i prihvaćati muziku. No, kako je ovaj koncert bio i manifestacionog karaktera sa pozivnicama za javne ličnosti (koje sada mogu u biografiji napisati i da su prisustvovali jednom ovakvom događaju) onda je fer i napisati da bi u probranijoj publici, zajedno sa svim onim doradama ambijenta i organizacije koje sam gore napisao, cijeli događaj znatno više ličio na jazz koncert a manje na komemoraciju. Dakle, da se u toku koncerta više učestvuje, daje ritam, slobodnije aplaudira, komentira, uzvikuje, dovikuje.

Nadam se da nećemo morati čekati godinu dana da se ponovi nešto slično. Sve pohvale za organizatora - Bosanski kulturni centar Gračanica.