Posljednji put usluge pošte sam koristio prije 4 godine, kada sam poslao CD u Njemačku. Prije toga imao sam post od sigurno 5 godina. Dakle, u 9 godina dva puta sam poslao nešto poštom. Za isti taj vremenski period poslao sam negdje oko 5.000 email poruka.
Poštanski saobraćaj je i danas krvotok poslovne komunikacije u Bosni i Hercegovini, no razvojem broadband interneta, informatičkim opismenjivanjem i kreiranjem internet servisa, elektronski oblik poslovne komunikacije će sigurno postati dominantan u svakom obliku prenosa informacija ili datoteka koje se ne moraju slati na točkovima.
Iako sam posjedovao mogućnost elektronske komunikacije i slanja iste ove pošiljke sa datotekama putem interneta, odlučio sam se da pošaljem poštom iz samo jednog razloga, a koji uveliko sprječava i poslovnost na internetu - nesigurnost u ozbiljnost shvatanja poslane poruke, tj. nesigurnost u istovjetan odnos ozbiljnosti prema sadržaju koji je stigao poštom i sadržaju koji je stigao elektronskim oblikom. Dva puta do sada već sam na sadržaj poslan emailom bivao uskraćen za bilo kakav odgovor ili akciju po zahtjevu naznačenom u emailu. Zaista, koliko povjerenja danas imate u službenike ili sekretarice firmi, javnih ustanova ili državnih službi da će pregledati pristiglu poštu i znati snimiti pridodate datoteke? Koliko povjerenja imate u ekspeditivnost čitanja tih poruka, da li smatrate da ih svi provjeravaju na dnevnoj osnovi?
Stoga savjet svima koji u administraciji vrše komunikaciju putem interneta, na svaku pristiglu poruku uvijek napravite feedback (odgovor) da ste je dobili i pošaljite uvjerenje da će poruka imati isti status kao i pisani materijal, čak i u slučaju kada će rezultat zahtjeva iz poruke biti vidan dan ili dva nakon slanja. I da, ako je upit stigao emailom odgovorite emailom. Nesigurnost u kredibilitet ove poruke sigurno će, barem meni, unijeti i poziv telefonom kojim vi potvrđujete autentičnost ili primanje poruke. Da sam ja htio dobiti informaciju ili uputiti zahtjev putem telefona, ja bih vas nazvao.
No, da se vratim na slučaj. Dakle, pripremio sam materijal za slanje, morao po kiši otići do pošte jer mi se nije dalo tražiti parking, a blizu je. Usput sam svratio do knjižare gdje sam kupio kovertu A4 formata - 0.4KM x2 = 0.8KM. Kada sam ušao u zgradu pošte, na jedini pult za pisanje lijevo od ulaza sam odložio sve potrebne dokumente, kad vidim nema hemijske olovke za pisanje. U pošti. Odem do šaltera za dokumente, vidim posjeduju hemijsku za klijente, htjedoh je odnijeti do pulta za pisanje kad hemijska zabetonirana za pult. Žena koja tu radi gleda me sa čuđenjem.
- Oprostite?
- Treba mi olovka, želim nešto napisati na kovertu.
- Ne možete tu odnijeti, pričvršćena je.
- Pa zašto nema tamo olovke onda?
- Bila je, pogledajte ponovo.
Vratim se do jedinog pulta za pisanje, vidim da zaista nema olovke, u prolazu kraj pulta za dokumente kažem gospođi "Mora da je neko ukrao hemijsku, trebali ste i nju pričvrstiti onda". Ona šuti. Otišao sam onda do slijedećeg pulta gdje je hemijska kanapom zavezana za držač stakla koji razdvaja klijente od službenika. Tu sam dobio informaciju da nemaju hemijsku ali da mogu tu napisati šta želim te da "ne smijem odvezati hemijsku".
U dosta nezavidnom položaju (položaj "Mala kula" u igri "Janjine, kupusa i slanine") napisao sam potrebne informacije na koverte i poslao preporučeno 2 x 2,4KM = 4,8KM + 0,8KM = 5,6KM. Na poleđini potvrde o prijemu pošiljke piše da će mi platiti petorostuki iznos poštarine, u slučaju da se ošteti, umanji ili izgubi pošiljka. Preostalih 0.40KM ubacim za narodnu kuhinju.
Da ubacim malo humora u tekst. Prije mene pismo je poslao čovjek koji je sadržaj pisma stavio u kovertu i kovertu bez ičega na njoj predao službenici, koja ga je morala ispitivati o primaocu i pošiljaocu te sama pisati sve to na kovertu. Nije ni njima lahko.
Emailom slanje bi bilo neuporedivo jeftinije, pogreška dospijeća poruke na postojeću adresu je nemoguća, u slučaju da poruka nije stigla na adresu (nepostojeća adresa) server bi me obavijestio u roku od par sekundi i ništa ne bi izgubio ili uništio. Dakle, samo je još potrebno izgraditi povjerenje da će poruka koja pristigne na adresu biti pročitana i po njoj uslijediti akcija ista kao da je poruka došla poštom.
Da, pokvasio sam nogu zbog guste mokre trave u naselju, 2 puta me automobil isprskao zbog udarnih rupa i udubljenja na asfaltu "od posla čaršije" i blamirao sam se posuđenim kišobranom koji dezenom liči na mušemu za kuhinjski stol.
+ Ključne riječi za ovaj tekst: mediji, ustanove
+ Vezani tekstovi:
Bit ce bolje…uvjek poslije kishe dodje sunce..
sve dok ne dodje smjena generacija biti ce tako
primjer : <>
al se ismija :D hah,al nije to nista,vidjeces kad budes morao slat kakav paketic,ne daj boze,koje su tek tu komplikacije…ja slala jednom za rusiju,aman zaman komplikacija,sat vremena sam ja potpisivala neke formulare i popunjavala,nikad kraja…kud ni oni ne znaju kako to treba,sta,pa ova zove onog da pita,ovaj onu…strasno,da se za glavu uhvatis i pocnes plakat…a dok je doslo do gore,proslo mjesec dana…