Monarhija

Godina dana je period koji mora proći da istinski poštovaoci muzike u Gračanici mogu pogledati neku svirku uživo. Prije godinu dana (16.03.2007.) bio je koncert "Mostar Sevdah Reunion"-a, a jučer su u našem gradu gostovali "Monsieur Jacquet", jazz sekstet iz Pariza.

Od mnogih razlika između ova dva događaja najbitnija je ona da su Gračanlije u prvom slučaju znali na kakav događaj odlaze dok tog elementa sinoć nije bilo.

Zbog toga ne mogu sa tačnošću napisati da su sinoćnjih oko 150 posjetilaca istinski ljubitelji muzike koju smo slušali, to moram priznati ne mogu napisati ni za sebe, ali raduje istina da je 150 ljudi spremno podržati promjenu.

Taj broj raduje i zbog toga što se može napisati da postoji dovoljan broj ljudi koji su smatrali da u ovom gradu sinoć ništa drugo nije više zavrijedilo njihovu pažnju, ali malo i žalosti jer to dovoljno govori o našoj svakodnevnici i sadržajima u ovom gradu. Smatram da slični sadržaji uz malo jači pristup oglašavanja, drugačiju organizaciju prostora i ljetni termin održavanja, mogu napuniti i Veliku salu Bosanskog centra Gračanica. I ta činjenica je još uvijek dobra odbrana od totalnog potopa Gračanice u primitivne i šund vode.

Monsieur Jacquet

Sa jazzom sam se do sinoć susretao kroz primjese ove vrste muzike u djelima trip-hop i drugih alternativnih pravaca, kao i jedino čisto kroz britanski sastav "Incognito". "Monsieur Jacquet" imaju manje lutanja u jazz forme koje ja slušam i sinoćnji koncert mi je bio zanimljiv isključivo kroz virtuoznost u sviranju, neke brže i veselije ritam dionice i zaista prirodno pjevanje njihove Charlotte.

Pjesma koja je meni sjela je "Gloomy Sunday", koja je sinoć jedini jasan prelaz, opet na trip-hop, i neodoljivo podsjeća na ikone "Portishead". U tom trenutku se za mene sala Muzičke škole pretvorila u Roseland Ballrom, naša mala Gračanica u New York i glas koji podsjeća na neprikosnovenu Beth Gibbons je plemenito odzvanjao u prostoru. Jedno od rijetkih pozitivnih muzičkih iskustava koje mogu doživjeti u Gračanici.

Što se tiče njihovog sviranja, tu ne smijemo imati zamjerki jer ovo je najveći standard živih svirki koji možemo imati u našem gradu i ja sam više nego zadovoljan muzikom kojom nas je "Monsieur Jacquet" počastio.

Ambijent

Puna sala je sigurno dala pozitivan šmek cijelom događaju. Spoj pozitivnog sa korisnim je što sam prije početka koncerta svoje mjesto prepustio nekoj starijoj gospođi, i pozicionirao se u stav mirno nešto blizu kraja sale. Tako je preglednost sa mog mjesta bila perfektna. Za razliku od nas koji smo stajali ljudi koji su sjedili u drugoj polovini sale (po dužini) su imali velikih muka da vide muzičare. Opet, da su sklonili stolice i da su svi stajali teško da bi neko osim oni iz prvih redova bilo šta vidio. Tako da taj problem ove sale ostaje (u Velikoj sali BKC-a tog problema nema).

Drugi problem je taj da kada se sala napuni i zatvore vrata nema kvalitetne ventilacije prostora i zrak postaje sparan. Ukoliko to pomiješamo sa jazz koncertom onda sigurno u ovoj sali nema prostora za dim cigarete, a iako sam nepušač, ova laganija svirka bez dima cigareta, kvalitetnije usmjerene svjetlosti i pića u ruci nije pravi ambijent.

Publici se isto tako može prigovoriti i da je bila iznenađena novom formom u Gračanici. Naravno da je prvi koncert ovog oblika edukacija i da se prava reakcija publike može očekivati tek nakon nekoliko svirki, a mene je zadovoljilo i to što je zadnji kraj sale sa dosta mlađom strukturom posjetilaca ipak osjetio vibracije. Ruku na srce bilo je nekoliko i starijih ljudi koji su uživali u svirci, i šteta što se koncert završio baš kada se raja počela opuštati i prihvaćati muziku. No, kako je ovaj koncert bio i manifestacionog karaktera sa pozivnicama za javne ličnosti (koje sada mogu u biografiji napisati i da su prisustvovali jednom ovakvom događaju) onda je fer i napisati da bi u probranijoj publici, zajedno sa svim onim doradama ambijenta i organizacije koje sam gore napisao, cijeli događaj znatno više ličio na jazz koncert a manje na komemoraciju. Dakle, da se u toku koncerta više učestvuje, daje ritam, slobodnije aplaudira, komentira, uzvikuje, dovikuje.

Nadam se da nećemo morati čekati godinu dana da se ponovi nešto slično. Sve pohvale za organizatora - Bosanski kulturni centar Gračanica.